Reishi, maitake i cordyceps stoljećima imaju mjesto u azijskoj tradiciji. Upoznajte njihovo podrijetlo, sastav i zanimljivu povijest uporabe.
Gljive su puno više od šampinjona na pizzi.
Neke vrste stoljećima imaju posebno mjesto u kineskoj, japanskoj i tibetanskoj tradiciji, a posljednjih desetljeća sve više privlače pozornost i suvremenih istraživača.
Među najpoznatijima su reishi, maitake i cordyceps.
Razlikuju se po izgledu, staništu i sastavu, ali sve tri imaju dugu povijest tradicionalne uporabe.
Reishi – gljiva s carskom reputacijom
Reishi je japanski naziv za gljivu Ganoderma lucidum, dok je u kineskoj tradiciji poznata kao Lingzhi.
Kod nas je poznajemo i kao hrastovu sjajnicu.
U prirodi raste na drvetu i panjevima, posebno listopadnog drveća, a zbog svoje rijetkosti nekada je bila vrlo cijenjena.
U staroj Kini povezivala se s dugovječnošću, vitalnošću i povlaštenim slojevima društva, pa je dobila gotovo carski status.
Što sadrži reishi?
Reishi je zanimljiva zbog složenog sastava.
U njoj se nalaze različiti prirodni spojevi, među kojima se posebno istražuju:
- polisaharidi
- beta-glukani
- triterpeni
- steroli
- različiti fenolni spojevi
Upravo su polisaharidi i triterpeni razlog zbog kojeg reishi i danas privlači velik znanstveni interes.
Maitake – gljiva koja pleše
Maitake, Grifola frondosa, u Japanu nosi ime koje se često prevodi kao gljiva koja pleše.
Prema jednoj od priča, ljudi bi od veselja zaplesali kada bi je pronašli jer je bila vrlo vrijedna.
Raste u velikim razgranatim skupinama, najčešće uz stabla i panjeve hrasta.
Može dosegnuti impresivnu veličinu, a njezini brojni valoviti klobuci stvaraju izgled koji podsjeća na veliki buket.
Polisaharidi u maitake gljivi
Maitake je poznata po sadržaju različitih polisaharida, uključujući beta-glukane.
Beta-glukani su prirodni sastojci staničnih stijenki različitih gljiva, kvasaca i žitarica.
Njihova struktura nije ista u svim izvorima, pa se pojedine vrste beta-glukana međusobno razlikuju.
Upravo je njihov sastav jedan od razloga zbog kojeg se maitake često proučava.
Cordyceps – najneobičnija priča među njima
Ako reishi i maitake izgledaju zanimljivo, priča o cordycepsu još je neobičnija.
Tradicionalni Ophiocordyceps sinensis, ranije poznat kao Cordyceps sinensis, prirodno raste na visokim područjima Tibeta i Himalaje.
Njegov životni ciklus povezan je s ličinkama određenih kukaca, zbog čega je ova gljiva postala jedna od najpoznatijih i najskupljih prirodnih sirovina tradicionalne azijske medicine.
Nekada je zbog rijetkosti bila dostupna samo vrlo bogatim slojevima društva.
Što sadrži cordyceps?
Cordyceps i srodne vrste sadrže različite prirodne spojeve.
Najčešće se istražuju:
- polisaharidi
- nukleozidi
- steroli
- adenozin
- cordycepin kod pojedinih vrsta
Važno je pritom razlikovati vrste, jer sastav prirodnog Ophiocordyceps sinensis i kultiviranih Cordyceps vrsta nije potpuno jednak.
Tri gljive, tri različite priče
Iako ih često stavljamo u istu skupinu, reishi, maitake i cordyceps nisu ista priča.
Reishi je poznata po dugoj kineskoj i japanskoj tradiciji i svom karakterističnom sjajnom plodištu.
Maitake je jestiva gljiva prepoznatljiva po velikim razgranatim skupinama i sadržaju beta-glukana.
Cordyceps ima neobičan životni ciklus i posebno mjesto u tibetanskoj i kineskoj tradiciji.
Zajedničko im je to što su stoljećima privlačile pažnju ljudi, a danas privlače i pažnju istraživača.
Tradicija i suvremena istraživanja
Povijest uporabe ovih gljiva vrlo je duga, ali tradicionalna uporaba nije isto što i dokazano liječenje bolesti.
Suvremena istraživanja ispituju njihove polisaharide, triterpene, beta-glukane, nukleozide i druge spojeve te njihove moguće biološke učinke.
To ih čini zanimljivim područjem istraživanja, bez potrebe da im pripisujemo čudesna svojstva.
Gljive koje su preživjele stoljeća interesa
Reishi, maitake i cordyceps nisu novi trend.
Njihova priča traje stoljećima.
Od kineskih careva i japanskih šuma do tibetanskih visoravni i modernih laboratorija, interes za ove neobične gljive nije nestao.
Možda upravo zato što iza svake od njih stoji sasvim posebna priča.
Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.
