Dijabetes nije samo pitanje šećera u krvi. U njegovu nastanku i kontroli sudjeluju inzulin, jetra, mišići, masno tkivo, prehrana, tjelesna aktivnost i nasljeđe. Pogledajmo širu sliku bez pojednostavljenih objašnjenja.
Što se zapravo događa s glukozom?
Glukoza je jedan od glavnih izvora energije za stanice.
Nakon obroka njezina razina u krvi raste, a gušterača izlučuje inzulin.
Inzulin pomaže određenim tkivima, osobito mišićima i masnom tkivu, da preuzmu glukozu iz krvi i koriste je za energiju ili pohranu.
Kod dijabetesa taj sustav više ne funkcionira pravilno.
Tip 1 i tip 2 nisu ista bolest
Kod dijabetesa tipa 1 imunosni sustav uništava stanice gušterače koje proizvode inzulin.
Zbog toga osobe s tipom 1 trebaju inzulin.
Kod dijabetesa tipa 2 tijelo u početku najčešće proizvodi inzulin, ali stanice na njega slabije reagiraju. To stanje zovemo inzulinska rezistencija.
S vremenom gušterača možda više ne može proizvesti dovoljno inzulina da bi održala glukozu u normalnom rasponu.
Što je inzulinska rezistencija?
Inzulinska rezistencija znači da mišići, masno tkivo i jetra slabije reagiraju na djelovanje inzulina.
Gušterača zato u početku pokušava nadoknaditi stanje proizvodnjom veće količine inzulina.
Ako to više nije dovoljno, glukoza u krvi počinje rasti.
Uloga jetre
Jetra ima vrlo važnu ulogu u regulaciji glukoze.
Može pohranjivati glukozu u obliku glikogena i po potrebi je ponovno oslobađati u krv.
Također može stvarati glukozu iz drugih izvora kada je organizmu potrebna.
Ali to ne znači da je jetra „100 puta važnija od inzulina” niti da postoji neki posebni „IFG hormon” koji regulira šećer bolje od inzulina.
Prehrana je važna, ali nije jedini uzrok
Na rizik razvoja dijabetesa tipa 2 mogu utjecati:
- tjelesna masa
- tjelesna aktivnost
- nasljeđe
- dob
- prethodni gestacijski dijabetes
- povišeni krvni tlak
- određena metabolička stanja
Prehrana je važan dio slike, ali dijabetes tipa 2 nije posljedica samo „loših masnoća”.
Masnoće nisu sve iste
Zasićene, mononezasićene i polinezasićene masne kiseline imaju različita svojstva.
Umjesto podjele na „dobre” i „loše” masnoće, korisnije je gledati cjelokupan obrazac prehrane.
U prehrani prednost mogu imati:
- maslinovo ulje
- orašasti plodovi
- sjemenke
- riba
- druge namirnice bogate nezasićenim mastima
Ugljikohidrati nisu neprijatelj sami po sebi
Nije potrebno sve ugljikohidrate smatrati problemom.
Važno je razlikovati:
- povrće
- mahunarke
- cjelovite žitarice
- voće
- rafinirane proizvode s puno dodanog šećera
Količina, vrsta i raspored obroka mogu utjecati na glukozu u krvi.
Kretanje pomaže mišićima koristiti glukozu
Tjelesna aktivnost važna je jer mišići tijekom aktivnosti koriste glukozu.
Redovito kretanje također može poboljšati osjetljivost na inzulin.
Zato su hodanje, vježbe snage i druge vrste redovite aktivnosti važan dio prevencije i kontrole dijabetesa tipa 2.
Može li se dijabetes tipa 2 spriječiti?
Kod osoba s povećanim rizikom ili predijabetesom, promjene životnog stila mogu odgoditi ili spriječiti razvoj tipa 2 dijabetesa.
Najviše se proučavaju:
- smanjenje tjelesne mase kod osoba s viškom kilograma
- zdraviji obrazac prehrane
- redovita tjelesna aktivnost
- postupne i dugoročno održive promjene navika.
A kada dijabetes već postoji?
Tada cilj nije pronaći jedno „alternativno rješenje”.
Upravljanje dijabetesom može uključivati:
- prehranu
- tjelesnu aktivnost
- praćenje glukoze
- lijekove
- inzulin
- kontrolu krvnog tlaka i masnoća u krvi
Nekim osobama s tipom 2 promjene navika mogu biti dovoljne za određeno razdoblje, dok drugima trebaju lijekovi ili inzulin.
Zašto nije dobro demonizirati inzulin?
Inzulin nije „krivac” za dijabetes.
To je hormon bez kojeg organizam ne može pravilno upravljati glukozom.
Kod dijabetesa tipa 1 inzulin je nužan za život, a kod tipa 2 može postati potreban kada gušterača više ne može proizvesti dovoljno vlastitog inzulina.
Nekonvencionalan pogled ipak može imati smisla
„Nekonvencionalno” ne mora značiti odbacivanje fiziologije ili terapije.
Može značiti da dijabetes ne promatramo samo kroz jednu brojku glukoze, nego šire:
- kako jedemo
- koliko se krećemo
- koliko spavamo
- koliko sjedimo
- kolika je tjelesna masa
- kakvo je zdravlje srca i krvnih žila
- koliko su navike dugoročno održive
Takav pristup može biti širi, a da pritom ostane stručno korektan.
Zaključak
Dijabetes je složena metabolička bolest.
Kod tipa 2 važnu ulogu imaju inzulinska rezistencija, funkcija gušterače, jetra, mišići, prehrana, tjelesna aktivnost i nasljeđe.
Nema jednog „skrivenog pravog uzroka”, ali postoji mnogo konkretnih čimbenika na koje se može utjecati.
Upravo u tome ima smisla tražiti drugačiji pristup: ne u odbacivanju inzulina ili standardnog liječenja, nego u razumijevanju cijelog metaboličkog sustava.
Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.
Ostanite zdravi i educirani, ostanite u FitZoni!
