Mit da koristimo samo 10% mozga zvuči primamljivo, ali nije točan. Saznajte odakle je nastao i što o tome kaže neuroznanost.
Sigurno ste čuli tvrdnju da ljudi koriste samo 10% mozga.
Možda ste čuli i nastavak priče: kada bismo nekako uspjeli uključiti preostalih 90%, postali bismo genijalci, razvili nevjerojatne sposobnosti ili napokon otkrili svoj puni potencijal.
Zvuči odlično.
Samo što nije istina.
Mozak ne radi tako da je 10% uključeno, a ostatak čeka svoj veliki trenutak. Tijekom dana koristimo različite dijelove mozga za različite zadatke, a čak je i tijekom spavanja mozak vrlo aktivan.
Koristimo li onda 100% mozga?
Da, ali ne sve dijelove jednako i ne sve u istom trenutku.
Kad govorimo, hodamo, čitamo, gledamo, slušamo glazbu ili pripremamo šalicu čaja, aktiviraju se različite mreže u mozgu.
Nema velikog područja koje cijeli život stoji ugašeno i čeka da ga jednog dana naučimo koristiti.
Snimanja mozga pokazala su da i kod sasvim običnih aktivnosti sudjeluju različita međusobno povezana područja.
Odakle je onda došlo tih 10%?
Nitko sa sigurnošću ne zna gdje je mit prvi put nastao.
Jedan od mogućih izvora je američki psiholog William James, koji je početkom 20. stoljeća pisao da ljudi koriste samo mali dio svojih mogućih mentalnih i fizičkih resursa.
Govorio je o ljudskom potencijalu, a ne o tome da je 90% mozga neaktivno.
Brojka od 10% pojavila se kasnije u popularnoj kulturi i literaturi za osobni razvoj, a dodatno se proširila kroz knjige, filmove i medije.
I ne, nema pouzdanih dokaza da je Albert Einstein ikada rekao da koristimo samo 10% mozga.
A glijalne stanice?
Ovdje se često pojavljuje još jedno objašnjenje mita.
Nekada se tvrdilo da neuroni čine samo oko 10% moždanih stanica, dok su sve ostalo glijalne stanice.
Danas znamo da je i ta brojka pogrešna.
Suvremena mjerenja pokazuju da je ukupni odnos neurona i glijalnih stanica u ljudskom mozgu približno 1:1, a ne 1:9 ili 1:10.
Osim toga, glijalne stanice nisu nekakav neiskorišteni rezervni prostor.
One imaju važne uloge u održavanju neurona, prijenosu signala, izolaciji živčanih vlakana i brojnim drugim procesima.
Dakle, ni tu se ne skriva naših tajanstvenih preostalih 90%.
Zašto nam je taj mit toliko drag?
Vjerojatno zato što zvuči nevjerojatno optimistično.
Ako danas koristimo samo 10%, zamislite što bi se dogodilo kada bismo uključili još 20, 50 ili svih 100%.
Odjednom postoji ogroman neiskorišteni potencijal koji samo čeka da ga otključamo.
Hollywood je tu ideju posebno zavolio jer je savršena podloga za filmove o superinteligenciji, telekinezi i drugim nevjerojatnim sposobnostima.
Stvarnost je manje spektakularna, ali zapravo zanimljivija.
Možemo li ipak poboljšati rad mozga?
Naravno da možemo učiti, razvijati nove vještine, poboljšavati koncentraciju i trenirati pamćenje.
Mozak je sposoban mijenjati se i prilagođavati tijekom života.
To nazivamo neuroplastičnošću.
Ali to ne znači da aktiviramo dio mozga koji je do tada bio potpuno neiskorišten.
Više nalikuje stvaranju i jačanju novih veza među područjima koja već koristimo.
Što mozgu stvarno odgovara?
Mozak je organ i voli iste osnovne stvari kao ostatak tijela:
- dovoljno sna
- redovito kretanje
- raznoliku prehranu
- mentalnu aktivnost
- društvene kontakte
- učenje novih stvari
- zaštitu od ozljeda
- manje alkohola i izbjegavanje droga
Neke hranjive tvari također imaju službeno priznate uloge povezane sa živčanim sustavom.
Primjerice, vitamin B12, vitamin B6, niacin i biotin doprinose normalnom funkcioniranju živčanog sustava.
Mozak nije neiskorišteni hard disk
Dobra vijest je da mit o 10% nije istinit.
Još bolja vijest je da to ne znači da se ne možemo razvijati.
Možemo učiti, stvarati nove navike, pamtiti, trenirati, čitati, svirati, učiti jezike i stalno graditi nove obrasce.
Ne zato što uključujemo ugašeni dio mozga.
Nego zato što je mozak živ, prilagodljiv i nevjerojatno složen organ.
A to je možda još zanimljivije od mita.
Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.
