Sirova hrana i superhrana – što znamo o njima?

 

Sirova hrana i superhrana nisu namirnice s nadnaravnim moćima.

Nisu super kao Superman i ne mogu letjeti.

To je ipak samo hrana.

Ali neke namirnice zaista mogu biti nutritivno vrlo zanimljive, a način pripreme hrane također može utjecati na njezin sastav i okus.

Zato vrijedi odvojiti marketing od stvarne prehrambene vrijednosti.

 

Što je super u superhrani?

Pojam superhrana nije službena znanstvena kategorija.

Najčešće se koristi za namirnice koje su prirodno bogate vitaminima, mineralima, vlaknima, polifenolima, karotenoidima i drugim biljnim spojevima.

U tu skupinu često se ubrajaju:

• bobičasto voće
• kakao
• orašasti plodovi
• sjemenke
• alge
• određeni biljni prahovi
• neke žitarice i pseudožitarice

Ali superhrana nije čarobna hrana.

Jedna namirnica ne može nadoknaditi jednoličnu prehranu.

 

Raw food – kao kada lav kida antilopu

Dobro, istina je da hranu za čopor uglavnom love lavice, ali to nije poanta ovog podnaslova.

Ideja sirove prehrane temelji se na namirnicama koje se ne zagrijavaju na visoke temperature.

U raw food pristupu najčešće se koriste:

• sirovo voće
• povrće
• orašasti plodovi
• sjemenke
• klice
• namočene ili proklijale žitarice i mahunarke
• jestivo samoniklo bilje
• određena fermentirana hrana

Za pripremu se često koriste miksanje, cijeđenje, mariniranje, fermentiranje, klijanje i dehidriranje.

Granica temperature nije uvijek ista u svim raw food pristupima, ali se najčešće govori o temperaturama oko 40 do 48 °C.

 

Mora li sva hrana biti sirova?

Ne.

Kuhanje nije neprijatelj hrane.

Toplinska obrada nekim namirnicama smanjuje količinu pojedinih vitamina osjetljivih na toplinu, ali kod drugih povećava dostupnost određenih spojeva.

Primjerice, kuhanjem se može povećati dostupnost nekih karotenoida iz povrća.

Neke namirnice ionako nisu prikladne za sirovu konzumaciju.

Zato nema potrebe birati između sirove i kuhane hrane kao da jedna mora pobijediti.

Obje mogu imati svoje mjesto.

 

Zašto u prehranu dodati superhranu i sirovu hranu?

Najjednostavniji razlog je raznolikost.

Ako u prehranu uključimo više voća, povrća, sjemenki, orašastih plodova, kvalitetnog kakaa i drugih nutritivno bogatih namirnica, povećavamo raznolikost nutrijenata i biljnih spojeva koje unosimo.

Sirova hrana može biti praktičan način da jedemo više svježih biljnih namirnica.

Superhrana može biti zanimljiv dodatak jelovniku.

Ali ni jedno ni drugo ne mora postati religija.

 

Acai – bobica jakog marketinga i zanimljivog sastava

Acai je tamnoljubičasti plod palme Euterpe oleracea iz Južne Amerike.

Poznat je po sadržaju antocijana i drugih polifenola.

Najčešće ga nalazimo u obliku zamrznute pulpe ili praha.

Acai može biti zanimljiv dodatak smoothiejima, kašama i desertima, ali nema potrebe pripisivati mu djelovanje na san, imunitet, kosu, oči, probavu i energiju odjednom.

Njegova vrijednost je prvenstveno u sastavu i raznolikosti prehrane.

 

Goji bobice

Goji bobice potječu iz biljaka roda Lycium i dugo se koriste u azijskim prehrambenim tradicijama.

Sadrže vlakna, vitamine, minerale i karotenoide.

Njihov nutritivni sastav je zanimljiv, ali tvrdnje poput toga da imaju sto puta više vitamina C od agruma ili da štite jetru, snižavaju šećer u krvi i rješavaju probleme s krvnim žilama previše su kategorične.

Goji su jednostavno još jedna nutritivno zanimljiva namirnica koju možemo uključiti u raznoliku prehranu.

 

Sirovi kakao

Kakao je prirodno bogat različitim biljnim spojevima, posebno flavanolima.

Sirovi kakao i manje procesirani proizvodi od kakaa često se biraju zbog izraženog okusa i zanimljivog nutritivnog sastava.

Flavanoli su biljni spojevi koji kakau daju posebno mjesto među namirnicama biljnog podrijetla.

Uz flavanole, kakao prirodno sadrži i minerale poput magnezija, željeza, bakra i mangana.

Zbog toga se kakao sasvim opravdano može uključiti u raznoliku prehranu, bilo kao dodatak kašama, smoothiejima, desertima ili drugim jelima.

Najviše smisla ima birati proizvode s visokim udjelom kakaa i što manje nepotrebnih dodataka.

 

A što je s enzimima u sirovoj hrani?

Često se kaže da se sirova hrana jede kako bi se sačuvali prirodni enzimi.

Istina je da toplina može smanjiti aktivnost enzima u hrani.

Ali ti enzimi nisu isto što i naši probavni enzimi, niti nam je za probavu nužno potrebno da enzimi iz hrane ostanu aktivni.

Naš probavni sustav proizvodi vlastite enzime.

Zato je očuvanje enzima zanimljiv dio raw food filozofije, ali nije razlog da svu kuhanu hranu smatramo nutritivno lošijom.

 

Sirova hrana nije za sve namirnice

Neke namirnice zahtijevaju toplinsku obradu radi sigurnosti ili bolje probavljivosti.

Poseban oprez potreban je kod:

• sirovih jaja
• sirovog mesa
• sirove ribe
• nekih mahunarki
• hrane koja lako može biti mikrobiološki kontaminirana

Raw food prehrana zato traži više znanja nego samo odluku da se ništa neće kuhati.

 

Hrana za Supermana?

Prije svega treba nam znanje.

Nema potrebe samoinicijativno iz prehrane izbaciti cijele skupine hrane zato što smo negdje pročitali da je sirovo uvijek bolje.

Isto tako nema potrebe kupiti deset egzotičnih prahova kako bi prehrana postala zdrava.

Ponekad su jabuka, zob, orasi, mrkva, kupus i kakao sasvim dovoljno super.

 

Superhrana bez supermoći

Superhrana može biti nutritivno zanimljiva.

Sirova hrana može biti ukusan i svjež dio prehrane.

Ali nijedna od njih nije čarobno rješenje.

Puno više vrijedi raznolik jelovnik koji redovito uključuje povrće, voće, mahunarke, cjelovite žitarice, orašaste plodove, sjemenke i kvalitetne izvore proteina i masnoća.

 

 

Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.