Bolovi, nadutost, proljev ili zatvor mogu pratiti IBS. Saznajte kako prehrana, vlakna i svakodnevne navike mogu utjecati na simptome.
Sindrom iritabilnog crijeva, poznat i kao IBS, jedan je od češćih funkcionalnih poremećaja probavnog sustava.
Najčešće se javlja kroz ponavljajuću bol ili nelagodu u trbuhu povezanu s promjenama stolice, poput proljeva, zatvora ili izmjenjivanja jednog i drugog. Kod IBS-a pritom nema vidljivog oštećenja probavnog sustava, ali simptomi mogu itekako utjecati na svakodnevni život.
Kad crijeva postanu nepredvidiva
IBS se može pojaviti u nekoliko obrazaca.
Kod nekih osoba prevladava proljev.
Kod drugih zatvor.
Treći imaju mješoviti oblik kod kojeg se razdoblja proljeva i zatvora izmjenjuju.
Česti su i:
- bolovi u trbuhu
- nadutost
- osjećaj nepotpunog pražnjenja
- promjene izgleda stolice
- sluz u stolici
Simptomi se mogu pojavljivati povremeno, smiriti se pa ponovno vratiti.
Zašto nastaje IBS?
Tu priča postaje zanimljiva jer ne postoji jedan jedini uzrok.
IBS se danas povezuje s načinom na koji crijeva i mozak međusobno komuniciraju.
Kod nekih ljudi probavni sustav može biti osjetljiviji, sadržaj kroz crijeva može prolaziti prebrzo ili presporo, a normalna količina plinova ili sadržaja u crijevu može izazivati jaču nelagodu nego kod drugih osoba.
Ulogu mogu imati i:
- preboljele crijevne infekcije
- osjetljivost na određenu hranu
- stres
- promjene crijevne mikrobiote
- genetska sklonost
Zato IBS nije isti kod dvije osobe.
Hrana ponekad smeta, ali ne svima ista
Jedna od najvažnijih stvari kod IBS-a je činjenica da ne postoji univerzalan popis zabranjene hrane.
Nekome smeta luk.
Nekome mahunarke.
Nekome mliječni proizvodi.
Nekome kava.
A netko sve to može pojesti bez ikakvih problema.
Zato često ima više smisla pratiti vlastite simptome nego slijepo izbacivati desetke namirnica.
Jednostavan dnevnik hrane i simptoma može pomoći u prepoznavanju osobnih okidača.
Vlakna mogu biti dobar prijatelj, ali polako
Vlakna imaju važno mjesto u prehrani, ali kod IBS-a nisu sva vlakna jednako praktična.
Topiva vlakna često se bolje podnose i mogu biti korisna posebno kod zatvora. NIDDK navodi da su topiva vlakna korisnija za simptome IBS-a od netopivih vlakana.
Važno ih je uvoditi postupno.
Ako se količina vlakana poveća naglo, rezultat može biti upravo ono što najmanje želimo: više plinova i nadutosti.
Gdje nalazimo topiva vlakna?
Topiva vlakna nalazimo u različitim namirnicama, među ostalim u:
- zobi
- voću
- mahunarkama
- nekim sjemenkama
- određenim vlaknima koja se koriste u dodacima prehrani
Jedan od primjera dodatnih vlakana je djelomično hidrolizirana guar guma, poznata pod kraticom PHGG.
Riječ je o topivom vlaknu koje se dobiva iz guar gume i koristi se u različitim prehrambenim formulacijama.
Kod dodataka prehrani s vlaknima vrijedi isto pravilo kao i kod hrane: više odjednom nije nužno bolje.
Low FODMAP – korisno, ali nije za zauvijek
Kod nekih osoba s IBS-om primjenjuje se low FODMAP prehrana.
FODMAP je naziv za skupinu određenih ugljikohidrata koji se kod nekih ljudi slabije apsorbiraju i mogu povećati stvaranje plinova, nadutost i druge simptome.
U ovu skupinu mogu spadati pojedine namirnice poput:
- luka
- češnjaka
- nekih vrsta voća
- mahunarki
- pšenice i raži
- određenih mliječnih proizvoda
- proizvoda sa šećernim alkoholima
Takav način prehrane obično nije zamišljen kao trajno izbacivanje velikog broja namirnica. Češće se određeno vrijeme smanjuju FODMAP namirnice, a zatim se postupno vraćaju kako bi se utvrdilo što pojedinoj osobi stvarno smeta.
Crijeva i stres stvarno razgovaraju
Veza između crijeva i mozga nije samo zgodna metafora.
Stres kod nekih osoba može pojačati bol, nadutost, proljev ili zatvor.
To ne znači da je IBS izmišljen ili da je sve u glavi.
Znači samo da živčani i probavni sustav stalno međusobno komuniciraju.
Zbog toga u pristupu IBS-u svoje mjesto mogu imati i:
- redovita tjelesna aktivnost
- dovoljno sna
- tehnike opuštanja
- smanjenje dugotrajnog stresa
Kod nekih osoba koriste se i metode poput kognitivno-bihevioralne terapije ili terapije usmjerene na vezu crijeva i mozga.
A probiotici?
Probiotici su još jedna česta tema kada govorimo o probavi.
Različiti probiotički sojevi imaju različita svojstva, pa nije dovoljno pogledati samo riječ probiotik na pakiranju.
Istraživanja IBS-a i probiotika i dalje daju različite rezultate, zato nije realno očekivati da će svaki probiotički proizvod odgovarati svakoj osobi.
Ponekad je manje kompliciranja više
Kod IBS-a ljudi često završe s vrlo dugačkim popisom onoga što ne smiju jesti.
To zna biti jednako stresno kao i sami simptomi.
Puno praktičnije može biti krenuti jednostavnije:
- pratiti što stvarno izaziva tegobe
- jesti redovito
- vlakna povećavati postupno
- piti dovoljno tekućine
- redovito se kretati
- ne izbacivati cijele skupine hrane bez razloga
- obratiti pažnju na san i stres
IBS je vrlo individualan poremećaj, pa ono što jednoj osobi savršeno odgovara drugoj može biti potpuno beskorisno.
Kad crijeva ipak traže dodatnu pažnju
IBS može biti neugodan, ali sam po sebi ne oštećuje probavni sustav.
Ipak, simptome koji se prvi put pojavljuju ili značajno mijenjaju nije dobro automatski pripisati IBS-u.
Posebno vrijedi obratiti pažnju na krv u stolici, neobjašnjiv gubitak tjelesne mase, temperaturu, anemiju, simptome koji bude noću ili novu pojavu simptoma u kasnijoj životnoj dobi.
Crijeva vole ritam
Na kraju se priča ponovno vraća svakodnevnim navikama.
Redoviti obroci, dovoljno tekućine, odgovarajuća količina vlakana, kretanje i manje kaotičan dnevni ritam možda ne zvuče spektakularno, ali kod osjetljivih crijeva mogu napraviti veliku razliku.
Ponekad nije cilj imati savršenu probavu.
Ponekad je dovoljno da ona prestane svaki dan izmišljati nova pravila.
Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.
