Sikavica (Sylibum marianum L.), poznata kao običan oslobad je biljka koja pomiče granice u fitoterapiji.
Sikavica raste kao jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka sa uspravnom stabljikom visokom od 0,2-1,5 m. Danas je široko rasprostranjena, raste na sunčanim i kamenitim položajima, obrađenim tlima, uz putove u primorskim krajevima.
U Hrvatskoj raste u primorskom dijelu zemlje.
Ljekovita svojstva sikavice poznata su od davnine. Intenzivni uzgoj i primjena u liječenju raznih tegoba započeli su u srednjem vijeku, u Srednjoj Europi.), a sustavno ispitivanje mehanizama njezinog djelovanja i primjena u ljekarništvu započeli su sredinom prošlog stoljeća.
Kemijski sastav sikavice
Najvažnije biološki aktivne skupine spojeva koje plodovi sikavice sadrže su: flavonoglikani, flavonoidi i masno ulje. Flavonoglikani se sastoje od flavonoida taksifolina i različito vezanog koniferilnog alkohola. Njihov specifičan kompleks poznat je pod nazivom silimarin. U njegovom sastavu dominiraju tri flavonoglikana: silibin (silibinin), silikristin i silidijanin, a cijeli kompleks čine i manje zastupljeni flavonoglikani kao što su: dehidrosilibin, 3-dezoksisilikristin, deoksisilidijanin, siliandrin, silibinom, silihermin, neosilihermin. Pretpostavlja se da je najaktivniji među njima silibin. Skupinu flavonoida čini više flavonskih i flavonolnih spojeva. Masno ulje zastupljeno je sa 16-18%, a sadrži većinom linolensku i oleinsku kiselinu.
Blagodati sikavice
Upotrebljavaju se zreli plodovi sikavice, prvenstveno visokokoncentrirani suhi ekstrakt. Istraživanjima je dokazan višestrani mehanizam djelovanja sikavice pa se i njezina farmakološka aktivnost može podijeliti u nekoliko skupina.
Među učincima hepatoprotektivnog djelovanja navode se:
- suprotstavlja se djelovanju mnogih toksina na jetru
- utjecaj na promjenu vanjske građe stijenki jetrenih stanica (hepatocita) čime se sprječava ponovni prodor toksina
- aktiviranje enzima koji u jetri razgrađuju strane tvari
- poticanje obnove stanica nakon oštećenja
- utjecaj na modulaciju imuniteta
- sposobnost hvatanja slobodnih radikala
- smanjenje lipidne peroksidacije
- utjecaj na regeneraciju stanica
Ekstrakt sikavice također se koristi za sprječavanje ili ublažavanje toksičnog djelovanja nekih lijekova, kod oslabljenog imuniteta kao i u raznim pripravcima antioksidativnog djelovanja. Silimarin ima utjecaj i na gušteraču kod dijabetesa koji uništava beta stanice. Taj učinak rezultat je djelovanja silimarina na povećanje koncentracije glutationa u gušterači i krvi, na inhibiciju hiperglikemije, antioksidativno djelovanje i očuvanje stanične funkcije i strukture.
Terapijska doza sikavice predstavlja 200-400 mg silimarina. Na početku se uzima najviša terapijska doza, a zatim se nastavlja uzimanje najmanje terapijske doze (200 mg silimarina). Bazirano na kliničkim istraživanjima sikavica se smatra sigurnom biljkom za dugi period korištenja. Za postizanje optimalnog efekta sikavice potrebna su tri tjedna, ali isto tako je potrebno nekoliko tjedana da njen efekt počne slabiti. Sikavica nema produženo djelovanje i nema „navikavanja“ jetre / organizma na sikavicu, efekti se smanjuju po prestanku uzimanja.
Za vrijeme uzimanja pripravaka sikavice rijetko se može pojaviti blagi laksativni efekt (dijareja). Neželjena svojstva se povlače po prestanku uzimanja sikavice. Sikavice se ne preporučuje za primjenu u dojilja jer ne postoje nikakva klinička iskustva o primjeni tokom dojenja. Također, ne preporučuje se za primjenu djece mlađih od 5 godina jer je premalo podataka o sigurnost kod male djece.
Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.
Čuvajte svoje zdravlje, ostanite u Fitzoni.
