Sikavica je prepoznatljiva mediteranska biljka čiji plod sadrži silimarin i masno ulje. Upoznajte njezin sastav i dugu biljnu tradiciju.
Sikavicu je teško zamijeniti s drugom biljkom.
Veliki zeleni listovi prošarani bijelim žilama, ljubičasti cvjetovi i bodljikav izgled čine je vrlo prepoznatljivom, a u primorskim krajevima možemo je vidjeti uz putove, na kamenitim terenima i sunčanim površinama.
Botanički naziv joj je Silybum marianum L. Gaertn., a kod nas je poznata i kao obični oslobad.
Kako izgleda sikavica?
Sikavica može biti jednogodišnja ili dvogodišnja biljka.
Razvija čvrstu uspravnu stabljiku, velike prošarane listove s bodljikavim rubovima i karakteristične ljubičaste cvjetne glavice.
Nakon cvatnje nastaju plodovi koji su najzanimljiviji dio biljke kada govorimo o njezinu sastavu i biljnoj uporabi.
U Hrvatskoj je najčešće susrećemo u priobalju i drugim toplijim područjima.
Zašto su plodovi sikavice posebni?
U fitoterapiji se najviše koriste zreli plodovi sikavice.
Oni sadrže nekoliko zanimljivih skupina spojeva:
- flavonolignane
- flavonoide
- masno ulje
- fitosterole
- tokoferole
- različite druge prirodne biljne spojeve
Najpoznatiji među njima je kompleks spojeva koji nazivamo silimarin.
Što je silimarin?
Silimarin nije samo jedan spoj.
To je mješavina više srodnih flavonolignana koji se prirodno nalaze u plodu sikavice.
Među najpoznatijima su:
- silibin odnosno silibinin
- silikristin
- silidijanin
Silibin je jedan od najzastupljenijih i najistraživanijih sastojaka silimarina.
Upravo je zbog silimarina sikavica tijekom posljednjih desetljeća postala jedna od najpoznatijih biljaka europske fitoterapije.
Sikavica i masno ulje
Plodovi sikavice sadrže i značajnu količinu masnog ulja.
U njemu prevladavaju nezasićene masne kiseline, posebno linolna i oleinska kiselina.
Ulje sjemenki sikavice zato ima sasvim drugačiji sastav i namjenu od koncentriranih ekstrakata standardiziranih na silimarin.
Jedna biljka tako može dati dvije vrlo različite sirovine: ulje iz sjemenki i ekstrakt bogat silimarinom.
Sikavica u europskoj biljnoj tradiciji
Sikavica ima dugu povijest uporabe u Europi.
Posebno je bila cijenjena u srednjem vijeku, kada se počela intenzivnije uzgajati i koristiti u biljnim pripravcima.
Kasnije je njezin sastav postao predmet sustavnijih kemijskih i farmakoloških istraživanja.
Danas za plod sikavice postoji i europska biljna monografija. Europska agencija za lijekove navodi tradicionalnu uporabu određenih pripravaka od ploda sikavice kod dispeptičkih i probavnih tegoba povezanih s funkcijom jetre, nakon isključenja ozbiljnijih stanja.
Sjeme, prah ili ekstrakt?
Sikavica se danas može pronaći u različitim oblicima:
- cijeli ili mljeveni plodovi
- prah
- čajni pripravci
- tinkture
- suhi ekstrakti
- ulje sjemenki
Ti oblici nisu međusobno jednaki.
Mljeveno sjeme sadrži cijeli niz sastojaka ploda, dok standardizirani ekstrakti mogu sadržavati koncentriraniju količinu određenih spojeva poput silimarina.
Zato pri usporedbi proizvoda nije dovoljno gledati samo riječ sikavica na deklaraciji.
Sikavica u prehrani
Mljevene sjemenke sikavice mogu se koristiti i kao dio prehrane.
Mogu se dodavati:
- kašama
- jogurtu
- smoothiejima
- kruhu i pecivima
- drugim jelima u manjim količinama
Njihov okus je blag, pomalo orašast i dovoljno neutralan da se lako kombinira s drugim namirnicama.
Biljka koja je nadživjela trendove
Sikavica nije nova superhrana niti biljka koja se pojavila prije nekoliko godina.
Njezina priča traje stoljećima.
Od samonikle bodljikave biljke primorskih krajeva do izvora silimarina i hladno prešanog ulja, sikavica je dobar primjer kako jedna biljka može imati više različitih lica.
A upravo je silimarin zaslužan što je ta neobična bodljikava biljka ostala zanimljiva i tradicionalnoj fitoterapiji i suvremenim istraživanjima.
Informacije sadržane u ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.
